Gradovi

Korčula je hrvatski otok na jadranskom moru pored dalmatinske obale. Otok pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji. To je šesti najveći Jadranski otok. Klima je mediteranska (blaga); prosječna temperatura u siječnju je 9.8 °C, a u srpnju 26.9 °C. Ljetne temperature mora kreću se između 21 i 24°C, dok se u obalnom pojasu povisuju i do 28°C. Izgrađen je na dolomitima tj. Vapnencu, dok je otok prekriven mediteranskom florom, ponegdje i šumom borova.
Jedno od najrazvijenijih polja je Blatsko polje koje je ujedno najveće. Razvijeno je poljodjelstvo, ribolov, brodogradnja i turizam. Za životinjski svijet karakteristični su: čagalj i mungos. Od sisavaca se ističu sredozemni tuljan koji živi u moru, ali izlazi i na kopno. Život u moru ne odstupa od života u Jadranu i Sredozemlju.

Otok je povezan sa Orebićem na poluotoku Pelješcu te sa Drvenikom blizu Makarske trajektima. Tri najveća mjesta na Korčuli su glavni grad Korčula, Blato u unutrašnjosti, kao i mali lučki Vela Luka na zapadu otoka. U glavnom gradu stoji kuća za koju se vjeruje da je u njoj rođen Marko Polo.
Otok je bio naseljen još u pretpovijesti. Najstariji nalazi su starijeg kamenog doba, u Veloj spili. Korčula je prvo bila Grčka kolonija, zatim ilirska i Rimska, pa zatim Bizantsko i naposlijetki Slavensko naselje

Grad Korčula nalazi se na sjeveistočnom dijelu otoka Korčule, sagrađen je na poluotočiću isturenom u Pelješki kanal. Opkoljen je kulama i zidinama, koje uz sam zemljopisni položaj naglašavaju statešku ulogu grada Korčule koji izdaleka promatran izgleda grad – utvrda. Povijesne i kulturne značajke oduvijek su mu pridavale posebnu važnost pa je grad Korčula oduvijek bila administrativno i vjersko središte otoka, a niz posebnosti Korčulu čini jednim od istaknutijih hrvatski povijesnih gradova.