Gradovi

Cres je najveći, a poslije otoka Hvara i najdulji hrvatski otok (66km); pruža u pravcu sjever-jug. Svojim sjevernim krajem zatvara Kvarnerski zaljev. Zapadno i sjeverozapadno od njega se nalazi poluotok Istra, a na istoku i sjeveroistoku otok Krk. Cres je nekad u povijesti bio povezan s otokom Lošinjem tankom prevlakom, a kasnije je prokopan kanal kojim su otoci odvojeni. Otok je povezan trajektnim vezama. Iz mjesta Porozina trajekt vozi za Brestovu na istočnoj obali Istre, a iz mjesta Meraga trajekt plovi put Valbiske na Krku.

Na sjevernom dijelu otoka Cresa prevladava submediteranska klima, a u središnjem i južnom dijelu zastupljenija je mediteranska klima. To je klima umjereno toplog kišnog tipa s toplim i suhim ljetima i kišovitim jesenima. Zbog velikog toplinskog kapaciteta more utječe na klimu tako što ublažuje temperaturne razlike - snizuje najviše i povisuje najniže. Ljeti more hladi, a zimi grije kopno.

Na sjevernom dijelu otoka rastu hrast i kesten, dok na središnjem i južnom dijelu dominira makija. Po cijelom otoku rastu kadulja i druge ljekovite biljke. Otok je prekriven maslinicima, a na njegovom tlu uspijevaju i smokve. Na otoku Cresu je zabilježeno oko 1400 vrsta biljaka. Danas je otok Cres jedno od rijetkih staništa bjeloglavih supova, pogotovo njegov sjeverni dio. Upravo tamo zbog njih i postoji eko-centar "Caput insulae" u Belom koji ih štiti od izumiranja. Zanimljivo je da na Cresu, kao i u ostatku arhipelaga, nema zmija otrovnica

Istraživanja su pokazala da su otoci cresko-lošinjske otočne skupine bili naseljeni još u neolitiku, a možda već i koncem paleolitika. O tome svjedoće mnogobrojni pronađeni ostaci iz kamenoga doba - koštano oruđe i ostaci keramike. bio poznat pod imenom "Res Publica Crepsa" pod Rimskom vlasti. Najvažniji ostaci iz tog perioda mogu se vidjeti u i oko Liburnijskih građevina na brdu Sv. Bartholomea. Među zanimljivosti spadaju i kameni zidovi koji se šire po cijelom otoku i koji služe za ograđivanje i zaštitu od odronjavanja tla. Monumenti u središtu grada su ostaci jedne više kulture. Zanimljiva su gradska vrata, sa tornjem i satom, Lođa, te crkva Sv. Marije od Snijega koji su sagrađeni u gotskom i renesansnom stilu. Među ostalim relikvijama, čuva se i dragocijena gotska Pieta iz drveta koja potiče iz 15 stoljeća, te oltarska slika sa Sv. Sebastianom od A.Vivarini. Uz crkvu upada u oči jednostavna i funkcionalna arhitektura ovog dijela starog grada.